„Ivine radionice ovog tipa za mene su najbolje radionice u domeni “samorazvoja” s kojima sam se ikad susreo. Točno pogađaju u srž onoga što većini ljudi treba kao žednom vode. U ono za čim duša čezne. To je naravno unutarnja sloboda. U ovom slučaju prvenstveno sloboda od toga što će netko misliti i što će netko reći. Sloboda da se izrazimo i pred drugima pokažemo onakvi kakvi jesmo, sa svim slabostima i ograničenjima, da otkrijemo da smo savršeno ok, da smo savršeni takvi kakvi jesmo. Da otkrijemo ljubav prema samima sebi. I kroz taj proces i ovo otkrivanje, sva ograničenja i slabosti spontano otpadaju sami od sebe. U nama se otkriva ono što je ispod površine – mjesto otvorenosti, bezuvjetne bliskosti, povezanosti, uživanja u fizičkom dodiru, seksualnosti, u bezuvjetnoj ljubavi, sve ono što je uvijek tu, a većinu vremena to ne vidimo.

Otkrivamo vlastitu spontanost, prirodnost, počinjemo dopuštati onome što je najljepše u nama – onom inicijalnom unutarnjem impulsu da se izrazi, bez susprezanja, argumentiranja i moraliziranja, razmišljanja o tome što će biti i što će netko misliti, jednostavno dopuštamo životu da se kroz nas izrazi pa kud puklo da puklo. Često nam se čini da će se na taj način sve srušiti, da ćemo povrijediti ljude oko sebe, da će nas ljudi napustiti, međutim, kroz ovu vrstu promjene uviđamo da se sve uvijek riješi, da kad živimo kroz inicijalni unutarnji impuls, na kraju uvijek ispadne najbolja verzija koja je mogla biti i da se kroz razvoj događaja i mi sami i ljudi oko nas susreću sa svojim iluzijama, svojim ograničenjima i da se svi zajedno mijenjamo u smjeru istine i ljubavi. Uviđamo da ništa ne može biti krivo i postajemo još više spontani i prirodni. I život postaje sve veći, širi, dublji, istinitiji.

Sve ovo su lekcije koje se meni potvrđuju kroz Ivine radionice. Vježbe koje tamo radimo upućuju nas da se oči u oči susretnemo s vlastitim strahovima, neugodnostima, nesigurnostima i to u jednom prijateljskom, podržavajućem i ljubavnom ozračju. Savršena prilika da ih se oslobodimo. Ruše se zidovi, nestaju granice stvorene kroz umjetna društvena pravila koja ne služe ničemu osim da se jedni od drugih otuđimo, pogubimo i ukalupimo u ideje o tome što je “ispravno”.

Ivi želim da ovakvih događaja radi čim više, da dođe čim više ljudi i da se kroz ovu priču odradi čim veći dio ljudskog oslobađanja od zatvora uvjerenja, društvenih pravila, laži, iluzija, potiskivanja, krivnje, svih negativnih asocijacija vezanih uz seksualnost i tako dalje, a svega ovoga u našoj civilizaciji imamo na pretek.

I poručio bi svim “duhovnim tragateljima” koji s fanatičnim žarom posjećuju razno razne radionice da bi se oslobodili od svojih ograničenja da se zapitaju: Da li se zaista suočavate s onim što vas steže, da li izlazite iz zone udobnosti ili tražite slobodu u zoni udobnosti? Ivine radionice su savršen način da uz odlično vodstvo i u podržavajućem okruženju zaista izađete iz zone udobnosti i da se zaista nešto promijeni.

Iva, samo nastavi u tom smjeru, tko će ako nećeš ti! Hvala ti.“

Darko, Zagreb