Svijet koji promatramo je zrcalo nas samih. Sve što se uistinu događa jest da nam situacije, ljudi i sve oko nas zrcali gdje smo u odnosu sa samima sobom. Mi smo ti koji definiramo kakvo je to nešto za nas.

Kada nam se događaju “ružne stvari“ teže gledamo u to zrcalo, jer odraz nije baš ugodan, no kada se događaju “lijepe stvari“ skloni smo sebi pripisati zasluge. No sve to je samo mogućnost za preobrazbu.

Vjenčanje, razvod, smrt, povišica, otkaz ili promaknuće sami po sebi nisu pozitivne ili negativne situacije. One su takve kakvima ih mi doživljavamo u trenutku. Zapravo ništa od toga nije “ružno” ili “lijepo“, “dobro“ ili “loše“ već je samo smjernica na putu. To je mogućnost da još bolje upoznamo sebe i svoju istinu, te otkrijemo ljubav u još nekom aspektu života.

Ako okruženje doživljavamo kao divno i harmonično, ono je refleksija naše nutrine. Isto tako, ako okruženje doživljavamo kao ugrožavajuće, nemirno, zbunjujuće….to je samo refleksija nečega unutar nas. To ne znači da mi trebamo otkriti kako smo “dobri“ ili “loši“, “glupi“ ili “pametni“ već nam samo pomaže da iscijelimo sebe i time postanemo još više cjeloviti.

U trenutku kada shvatimo kako tumačiti odraze u zrcalu i naučimo ih promatrati bez osuđivanja, tada brzo napredujemo na putu slobode, mira, lakoće i ljubavi. Tada više ne postoji ništa i nitko što je protiv nas, već samo refleksija kroz koju rastemo, postajemo svjesniji i ljubavniji. Ponekada vidimo refleksiju i budemo ljuti ili uplašeni, tužni, zbunjeni, nezadovoljni i tome slično. Ako smo u stanju samo promatrati tu refleksiju, bez da želimo nešto mijenjati tada se rastvara ono što nas ograničava. Rastvara se ne prihvaćanje nekog aspekta života (nekog aspekta nas samih…..jer mi jesmo Život). Imamo mogućnost postati svjesniji. Postajemo još više Sve što jest – Život u svojoj punoći.

Postajemo svjedoci prolazne forme i počinjemo živjeti iz dijela sebe koji je čista svijest, Ja Jesam. Ne; ja sam Marko, ja sam žena, ja sam uspješna, ja sam glupa, ja sam susjeda, ja sam avanutrist ili fotomodel… već samo Ja Jesam. Počinjemo živjeti iz samog izvora života, a ne iz formi, ideja, misli i ograničenja.

Tada jesmo Život u njegovoj esenciji.